Beograd

Beogradski motivi, dočarani posredstvom jedne beogradoholičarke. Ona je književnica, a zove se Neda Kovačević. Njen mejl glasi: nedakovacevic@yahoo.com

Avala, Deo Prvi

beogradska | 01 Februar, 2009 19:17

Od svih bivših Beograđana, Kelti-Skordijci su bili prvi rudari na Avali. Naslednici Rimljani, osim rude, prvenstveno cinabarita (Šuplja stena) i olova, koristili su i avalske izvore. Mokroluškim vodovodom su vukli vodu iz podavalskih izvora do Singidunuma. Na ostacima keltskog utvrđenja legionari su podigli motrilju, preteču grada (tvrđave) Žrnova.



Zanimljivo je da iz vremena Vizantije nema mnogo podataka o Avali, mada su njena rudna bogatstva i tada eksploatisana. Slovensko ime planine je bilo Žrnov, kao i male tvrđave koju su krajem milenijuma obnovili Srbi. U srednjem veku Žrnov je imao tri visoke peći za topljenje rude, a sa sačuvanih likovnih zapisa na svili se vidi da je grad imao dva bedema, jarak i pet kula visokih po 25 metara, od kojih je najviša bila srcolikog preseka. Beogradska planina pominje se i u dokumentima iz turskog vremena. Kada nije uspeo da osvoji Beograd 1440. godine, sultan Murat je pre povlačenja u Jedrene gde mu je bio dvor, naredio da se na ostacima srpskog Žrnova podigne utvrđenje Gjuzeldže. Zidanje je trajalo dve godine. Žrnov je ostao upamćen u junačkim narodnim pesmama, posebno onoj o boju Zmaja Ognjenog Vuka i Porče od Havale, u kojoj je poraženi turski nasilnik pribijen kopljem na kapiju svoje "Čemerli kule", kako je narod nazivao Gjuzeldže. U 18. veku urušena tvrđava je potpuno napuštena.


Srpske vlasti su proglasile Avalu zaštićenim prostorom 1859. godine, a krajem 19. veka je počelo pošumljavanje grabom, bukvom, javorom, brestom i lipom. U Prvom svetskom ratu, srušeni Žrnov je poslužio kao osmatračnica srpske vojske.





Kada se 1924. godine, među Beograđanima odomaćio planinarski sport, podignuta je planinarska kuća, a zatim je zamenjena domom u koji su vešto utkani elementi srpske arhitekture (1933). Nazvan je po lekaru Dušanu Mitroviću - Špirti, najzaslužnijem za popularizaciju planinarstva u prvoj polovini prošlog veka. Skladan hotel Avala je podignut tridesetih godina prošlog veka po nacrtima ruskog arhitekte Viktora Lukomskog. Vajar Vladimir Zagorodnjuk, takođe Rus, 1928. godine, oblikovao je dve sfinge na ulaznom stepeništu hotelske terase.

Na mestu groba nepoznatog srpskog vojnika u Prvom svetskom ratu, kojeg su sahranili nemački vojnici na vrhu Avale, 28. juna 1834. godine, kralj Aleksandar Karađorđević položio je kamen temeljac Spomenika neznanom junaku. Prethodno, 18. aprila, minama je razrušen Žrnov, ali i ruševine obližnje crkvice.

Spomenik od tamnog jablaničkog granita, visok 14,5 metara, delo Ivana Meštrovića, osvećen je na Vidovdan 1938. godine. Iznad kripte sa kostima neznanog junaka, večnu stražu drži osam kamenih žena-majki koje simbolišu područja Kraljevine.

Stari spomenik Neznanom junaku prenet je u portu crkve u Belom potoku.

Nacionalnim parkom Avala je proglašena 1947. godine.
U toku je izgradnja replike Avalskog tornja (202 metra visoki original izgrađen je 1964. godine), prelepe konstrukcije na trokrakom osloncu, koju je srušio NATO u agresiji 1999. godine.

O Avali valja znati i to da je na njoj otkriven avalit, nepoznati zelenkasti mineral, da četiri planinska izvora - Vranovac, Kamenovac, Ledinac i Sakinac, imaju savršeno čistu vodu, a da su dva značajna spomenika na njenim padinama: onaj prema Grockoj koji podseća na Vasu Čarapića i prvu pobedu ustanika, a drugi na šumadijskoj strani koji čuva sećanje na Ruse, maršala Birjuzova i generala Ždanova, poginule u avio nesreći 1964. godine. Dolazili su na proslavu dve decenije oslobođenja Beograda, u kojoj su i sami učestvovali.

 
Powered by blog.rs